Romski parlament u Crnoj Gori četiri godine predstavlja prostor gdje romska zajednica iznosi probleme pred institucijama i donosiocima odluka. Ipak, pitanje koje i dalje ostaje jeste koliko su se ti problemi zaista riješili i koliko su preporuke dovele do konkretnih promjena.
Zasijedanje romskog parlamenta zamišljeno je kao most između institucija i romske zajednice – mjesto gdje se problemi iznose direktno pred donosiocima odluka.
Romski parlament organizuje se u organizaciji Odbora za ljudska prava i slobode i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Međutim, trenutni način funkcionisanja podrazumijeva da učesnici postavljaju pitanja, dok institucije unaprijed pripreme odgovore koje kasnije iznose, bez mogućnosti dodatnih pitanja.
„Romski parlament u Crnoj Gori je veoma značajan za nas Rome, jer se naš glas nije čuo prije četiri godine kada je održan prvi romski parlament. Ovo je dobar početak, dobar korak ka tome da se naš glas čuje. S druge strane, ako napravimo jednu kratku analizu, vidjećemo da romski parlament može imati mnogo veću snagu, što trenutno nije slučaj. Takođe, potrebno je napraviti reformu i unutar samog romskog parlamenta“, kazao je Elvis Beriša.
On smatra da je potrebno omogućiti direktniju komunikaciju između institucija i romske zajednice.
„Ne treba samo da mi postavljamo pitanja poslanicima ili institucijama, već treba da imamo mogućnost i da vodimo diskusiju sa njima. Kada dobijemo odgovor, treba da možemo da postavimo dodatna pitanja i razvijemo razgovor. Sada je situacija takva da svi mi postavimo isto pitanje institucijama, a oni unaprijed pripreme odgovor koji nam kasnije saopšte. Međutim, nemamo priliku da dodatno pitamo niti da razvijemo diskusiju koja bi produbila probleme sa kojima se svakodnevno susrećemo“, istakao je Beriša.
Kako je dodao, trebalo bi organizovati sastanak nakon šest mjeseci sa organizatorima i nadležnim institucijama, kako bi se vidjelo šta je urađeno nakon romskog parlamenta i šta još može da se unaprijedi kako bi Romi bili u boljem položaju.
Zaključci sa romskog parlamenta, prema riječima organizatora, prosljeđuju se nadležnim ministarstvima, koja su dužna da postupaju po preporukama.
Sokolj Beganaj iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava objasnio je šta je do sada urađeno nakon prethodnih zasijedanja.
„Jedan primjer kada je u pitanju Ministarstvo prosvjete, tada je bilo 70 učenika na jednog saradnika, i onda smo preko romskog parlamenta tražili da se smanji taj cenzus, odnosno broj djece na jednog saradnika“, kazao je Beganaj.
On je dodao: „Već su se sistematizovala radna mjesta i u Ministarstvu rada i socijalnog staranja i demografije. Oni su sistematizovali 7 radnih mjesta, takođe iz Ministarstva zdravlja su sistematizovala 7 radnih mjesta. Zavod za zapošljavanje nisu sistematizovali ta radna mjesta.“
Ipak, uprkos pojedinim pomacima, ostaje duga lista problema koji godinama čekaju rješenje. Među njima su smanjenje izbornog cenzusa kako bi Romi dobili političke predstavnike, rješavanje problema ličnih dokumenata bez kojih mnogi ostaju bez osnovnih prava, osnivanje fonda za zapošljavanje i stručno osposobljavanje, kao i uvođenje romskog jezika u obrazovni sistem.
„Mi već tri godine postavljamo ista pitanja i pokušavamo da unaprijedimo naš položaj“, kazao je Beriša.
On podsjeća da romska zajednica već godinama traži mogućnost političke zastupljenosti.
„Već tri godine tražimo da u izbornom procesu imamo mogućnost da kao Romi dobijemo svog predstavnika u parlamentu. Da bi se to ostvarilo, potrebno je donijeti zakon koji neće diskriminisati Rome“, kazao je Beriša.
Govoreći o problemu ličnih dokumenata, on je istakao:
„Tražili smo izmjene zakona kako bi ljudi koji nemaju lična dokumenta mogli lakše da ih dobiju, posebno oni koji su rođeni u Crnoj Gori. Ovaj proces je trenutno veoma komplikovan i potrebno ga je pojednostaviti, jer mnogi ljudi ostaju bez dokumenata, a samim tim i bez mogućnosti za zaposlenje.“
Beriša je podsjetio i na prijedlog za osnivanje fonda za Rome.
„Predlagali smo i osnivanje fonda za Rome u Crnoj Gori, koji bi pomogao onima bez obrazovanja ili kvalifikacija da pohađaju obuke, nauče zanate i pronađu posao. Ni ovaj prijedlog nije usvojen, pa takav fond i dalje ne postoji.“
Jedno od pitanja koje i dalje čeka odgovor jeste uvođenje romskog jezika u obrazovni sistem.
„Postavili smo i pitanje kada će romski jezik biti uveden u obrazovni sistem, kako bi romska djeca mogla da ga uče u školama. To još uvijek nije realizovano u Crnoj Gori“, kazao je Beriša.
Na pitanje zašto određeni zahtjevi do sada nijesu ispunjeni, član Odbora za ljudska prava i slobode Vaso Obradović navodi da se romska zajednica suočava sa velikim izazovima, za čije rješavanje je potrebno vrijeme.
„Mi smo na prošlom zasijedanju romskog parlamenta imali određeni broj pitanja i odgovora od institucija, na osnovu toga svega mi smo donijeli neke zaključke. Na ovom zasijedanju, četvrtom, očekujemo odgovore od institucija šta smo uradili povodom zaključaka koje smo mi uradili povodom parlamenta. A onda ćemo na osnovu toga preuzeti dalje aktivnosti“, kazao je Obradović.
Iz organizacije „Phiren Amenca“ poručuju da čekanje traje predugo i dovodi u pitanje efekat romskog parlamenta, ali ističu da su potrebne i konkretne promjene.
„Smatram da bi do 2027. godine, kada bi trebalo organizovati peti romski parlament, trebalo promijeniti način njegovog funkcionisanja. Nije dovoljno da se parlament održava jednom godišnje – potrebno je da Romi imaju i svog stvarnog predstavnika u Skupštini Crne Gore“, kazao je Beriša.
Kako je dodao:
„Taj predstavnik bi trebalo da proizađe iz samog romskog parlamenta. Vjerujem da je to moguće ako postoji politička volja i ako nadležni žele da izmijene zakon i smanje izborni cenzus, kako bi Romi konačno dobili svoje autentične predstavnike u parlamentu i Skupštini Crne Gore.“
Za sada ostaje nada da će naredni romski parlament donijeti bolja rješenja, da će se izazovi smanjiti i da će Romi naredne godine moći zaista da slave svoj dan, jer, kako kaže Beriša, trenutno nema razloga za slavlje.
VIDEO PRILOG: https://youtu.be/PFoIVjYRKAg?si=VvR-sn_lxh99C57p