Groblja često govore mnogo više od samih nadgrobnih spomenika. Ona čuvaju uspomene, porodične priče i tragove jednog naroda. Istraživanje o romskim grobljima u Crnoj Gori pokazuje da pripadnici romske zajednice danas počivaju na različitim mjestima – na posebnim romskim grobljima, izdvojenim parcelama, ali i zajedno sa ostalim stanovništvom.

Smrt i običaji koji je prate predstavljaju osjetljivu temu za svaku zajednicu. Način sahranjivanja često govori o vjerskim uvjerenjima, tradiciji, ali i odnosu društva prema određenim grupama.

Antropološkinja Vesna Delić prošle godine mapirala je romska groblja u Crnoj Gori, istražujući pitanje da li su Romi bili diskriminisani čak i nakon smrti, imajući u vidu da su na pojedinim mjestima ranije bili sahranjivani u posebnim parcelama.

„Ono što bi bio moj zaključak jeste da se Romi danas sahranjuju u sva ta tri tipa – na svojim romskim grobljima, posebnim rubnim predjelima, ali i među ostalim stanovništvom“, kazala je Delić.

U Crnoj Gori žive Romi različitih vjerskih pripadnosti – muslimani i pravoslavci, a od religije koju praktikuju često zavisi i način i mjesto sahranjivanja.

Iz pogrebnih usluga u Podgorici navode da se pripadnici romske zajednice danas sahranjuju na različitim gradskim grobljima.

„Imamo korisnike koji su sahranjeni na grobljima Zagorič i Čepurci, dok na Novom groblju nije bilo interesovanja. Možda otuda što postoji informacija da se tamo najčešće sahranjuju pripadnici romske etničke zajednice, na groblju Cijevna, to jeste na mezarju Cijevna“, kazao je Bojan Raković.

Na podgoričkom groblju Čepurci postoji posebna parcela broj sedam na kojoj su se nekada sahranjivali pripadnici romske zajednice. Na tom mjestu uglavnom su sahranjivani članovi pravoslavne romske porodice Adžović, ali i druge romske porodice među kojima su bili i muslimani. Ukupno se na toj parceli nalazi 472 grobnice.

Danas, kako navode iz pogrebnih usluga, ne postoji odvajanje po vjerskoj ili etničkoj pripadnosti.

„Sada trenutno na svim gradskim grobljima ljudi se sahranjuju na osnovu tehničko-prostornog plana, gdje biraju slobodna mjesta za grobnice. Nema govora o tome da postoji neka vjerska ili bilo kakva druga diskriminacija“, rekao je Raković.

Ipak, nijesu sva romska groblja u Crnoj Gori u istom stanju. Dok su neka uređena i održavana, druga zahtijevaju hitnu reakciju.

Poseban problem predstavlja staro romsko groblje u Spužu, koje danas nije aktivno.

„Ako pričamo o tom neaktivnom groblju, to je u Spužu. Apelovala bih da se što prije i romska zajednica i institucije pokrenu i srede, jer je dosta grobova u glogovom trnju i ne mogu ni da se vide, samo im vire spomenici“, upozorava Vesna Delić.

Iz Opštine Danilovgrad navode da održavanje takvih groblja nije njihova obaveza, već odgovornost mještana. Kako su kazali, u dijelu gdje se nalaze romska groblja nema formirane mjesne zajednice, pa nije bilo kome da se obrate za rješavanje problema.

Drugačija slika može se vidjeti u Beranama, gdje romsko groblje na Gradinskom polju predstavlja svojevrsni muzej na otvorenom.

„Jedan poseban muzej na otvorenom romske zajednice jeste romsko groblje na Gradinskom polju kod Berana. Vrlo je impozantno, mnogo se ulaže, a na spomenicima imamo ikonografiju i slikovne prikaze života Roma – kako su ranije živjeli i kako žive danas“, kazala je Delić.

Romska groblja postoje i u drugim djelovima Crne Gore. U Bijelom Polju nalaze se dva čergarska groblja – u mjestu Bogač i kod mosta Slijepač. U Pljevljima su Romi i Egipćani sahranjivani na gradskom groblju Ravni, u muslimanskom dijelu groblja, dok u Andrijevici nema sahranjenih pripadnika romske zajednice.

Danas se najveći broj Roma sahranjuje na groblju Cijevna, koje je u nadležnosti Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Priča o romskim grobljima nije samo priča o mjestima posljednjeg počinka. Ona je priča o identitetu, tradiciji, pripadanju i načinu na koji društvo čuva uspomene na svoje članove.

VIDEO PRILOG: https://youtu.be/l7l06x6zDc8?si=knRkHasyAIkF2MDf