„Ja kradem bakar i mnogo mi lepo“, „Ako te odvedu Cigani Čergari“, „Gataj mi, gataj ciganko“… To su stihovi koji godinama odzvanjaju na svadbama, proslavama, društvenim mrežama i u viralnim video zapisima. Mnogi ih doživljavaju kao zabavu, ne razmišljajući o porukama koje nose. Međutim, iza ovih pjesama kriju se stereotipi o Romima koji se iznova ponavljaju i doprinose stvaranju predrasuda prema romskoj zajednici.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakve pjesme često promovišu i pjevaju javne ličnosti koje na društvenim mrežama prati veliki broj mladih ljudi. Na taj način njihov uticaj postaje još snažniji, jer sadržaj koji se predstavlja kao zabavan može oblikovati način na koji mladi doživljavaju Rome.
Psihološkinja Stela Burzanović objašnjava da trendovi koji se svakodnevno plasiraju putem društvenih mreža, muzike i interneta ostavljaju trag na ljude, posebno na adolescente koji se nalaze u periodu razvoja ličnosti i formiranja stavova o sebi i svijetu.
„Kada govorimo o trendovima, onome što se plasira, iako su oni promjenljivi znaju upravo putem društvenih mreža, putem pjesama, putem interneta da tako kažemo, da ostavljaju apsolutno tragove. A posebno kada govorimo o adolescentnom periodu pronalaska sebe svoje ličnosti shvatanja svijeta i okoline, nekako zna da utiče na pojedince i na njegove odnose“, kazala je Burzanović.
Stereotipi o Romima u muzici nijesu novi. U muzici se Romi često predstavljaju kroz stereotipe da kradu, prosjače ili otimaju ljude, dok se Romkinje prikazuju kroz stereotipne uloge gatare ili kroz provokativno i objektivizujuće predstavljanje u muzičkim spotovima.
Osim toga, u stihovima se često koristi naziv „Cigani“, koji potiče iz grčkog jezika, znači „nedodirljivi“ i smatra se pogrdnim nazivom za Rome.
Burzanović upozorava da dugotrajno ponavljanje ovakvih stereotipa može ostaviti ozbiljne posljedice na pripadnike romske zajednice, naročito na djecu i mlade.
„Ostavljaju traga, kako kažemo, na samo psihičko stanje pojedinca, tako i na njegove odnose sa okolinom, gdje može doći do zatvaranja pojedinca, ili do možda i afektivnih, agresivnih reagovanja, reakcija, a samim tim i na odnose, da li poslovne, prijateljske, bilo koje. Zna nekako da negativno utiče i da smanji interakciju u tom socijalnom smislu kod pojedinca“, istakla je ona.
Govoreći o načinima prevencije, Burzanović naglašava da ključnu ulogu imaju roditelji koji svojim primjerom uče djecu poštovanju, prihvatanju različitosti i borbi protiv diskriminacije. To podrazumijeva i odgovoran odnos prema sadržajima koje slušaju i gledaju, kako bi djeca od najranijeg uzrasta razvijala kritički odnos prema porukama koje im se plasiraju.
„Porodica je ključ i osnov za kompletan psihofizički razvoj djeteta i njegovo shvatanje okoline. Zato sam rekla ono i na početku: da mi, stariji, budemo modeli. Upravo, apsolutno porodicama ne bi trebalo da vlada bilo koja diskriminacija, podjela i slično, nego jednostavno da uvijek radimo na svom poštovanju, to jest samopoštovanju, i naravno na poštovanju drugih ljudi. Tako da prvo je porodica, a potom ide škola, društvo, mediji – da nekako svi, holistički, radimo na suzbijanju apsolutno bilo kojih vidova predrasuda i diskriminacija“, poručila je Burzanović.
Stereotipi, predrasude i govor mržnje prema Romima ne pojavljuju se samo u pjesmama. Sve češće prisutni su i na društvenim mrežama i internet platformama. Jednostavna pretraga na YouTube-u pojma „Romi smiješno“ nudi brojne snimke koji služe kao zabavni sadržaj.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da je važno razvijati kritički odnos prema sadržajima koje slušamo, gledamo i dijelimo. Jer, prije nego što otpjevamo ili podijelimo neki stih, potrebno je razmisliti kakvu poruku zapravo šaljemo i kakav uticaj ona može imati na druge.
VIDEO PRILOG: https://youtu.be/nIreAlRPNhc?si=stUH7Zvi_qCKQCPn