Na evidenciji Biroa rada u Podgorici trenutno se nalazi 635 nezaposlenih pripadnika romske zajednice, od čega su 338 žene. Iako je broj nezaposlenih u odnosu na 2021. godinu, kada ih je bilo 1.318, značajno smanjen, stopa nezaposlenosti Roma i dalje je višestruko veća od državnog prosjeka, koji iznosi oko 11,5 odsto.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, čak 625 osoba sa evidencije nema kvalifikacije – riječ je o osobama bez završene škole ili sa završenom osnovnom školom. Među njima je 355 žena, ali i dvije visokoobrazovane Romkinje koje su i dalje bez posla. Takođe, 220 mladih do 30 godina trenutno je nezaposleno, dok je 340 osoba starosti između 30 i 50 godina.
Tokom 2025. godine sa evidencije Biroa rada Podgorica zaposlen je 61 pripadnik romske populacije, među kojima su 33 žene, što pokazuje napredak kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti u zapošljavanju.
Kao ključne prepreke zapošljavanju, iz Zavoda navode nizak nivo obrazovanja i nedostatak vještina koje zahtijeva tržište rada, tešku ekonomsku situaciju, nepovjerenje u institucije, socijalnu izolaciju i nedostatak socijalnih vještina. Dodatni problem predstavlja nedovoljna zainteresovanost za uključivanje u mjere aktivne politike zapošljavanja, kao i prisutnost sive ekonomije.
Ipak, postoje i pozitivni primjeri koji pokazuju drugačiji pravac. Sve više mladih Roma i Romkinja odlučuje da ulaže u obrazovanje i sticanje zanatskih vještina kako bi povećali svoje šanse za zapošljavanje ili pokrenuli sopstveni posao.
Rabija i Medina su među sedam mladih Romkinja koje su prošle obuku za uređivanje noktiju kroz projekat „Edukuj, osnaži, podrži – jačanje socijalne inkluzije RE zajednice“, koji realizuju NVO Juventas i NVO Phiren Amenca. Iako je prvobitno bilo planirano da obuku pohađa pet djevojaka, interesovanje je bilo veće, pa ih je program završilo sedam.
„Nije mi najvažnije da li ću odmah zarađivati, već to što sam naučila zanat“, kaže Rabija, koja već radi kao frizerka, ali želi dodatno usavršavanje. Medina ističe da želi da ima sopstveni posao i finansijsku nezavisnost. „Danas nije lako biti Romkinja i dobiti posao. Zato želim da jednog dana otvorim svoj salon“, poručuje ona.
Iz NVO Phiren Amenca navode da su pokrenuli Agenciju za zapošljavanje Roma, kroz koju sprovode različite projekte usmjerene na povećanje zapošljivosti. Pored obuka za deficitarna zanimanja, organizuju i tromjesečne stručne prakse kod poslodavaca, kao i dodatnu podršku djeci u savladavanju školskog gradiva i besplatnu pravnu pomoć odraslima u ostvarivanju osnovnih prava.
U Zavodu za zapošljavanje naglašavaju da su svi programi aktivne politike zapošljavanja dostupni svim nezaposlenim licima, bez posebnog izdvajanja po osnovu pripadnosti manjinskim zajednicama. Među mjerama su javni radovi, podsticaji za samozapošljavanje i zapošljavanje, kao i programi osposobljavanja za rad kod poslodavca ili za samostalan rad.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko ove mjere zaista dopiru do onih kojima su najpotrebnije, imajući u vidu da pripadnici romske zajednice često nemaju iste početne pozicije kao većinsko stanovništvo. Dok statistika pokazuje blagi napredak, stvarna inkluzija zavisiće od dugoročnih ulaganja u obrazovanje, jačanja povjerenja u institucije i stvaranja jednakih šansi za sve.
Video prilog: https://youtu.be/w7ZjnJ4Z7yA?si=aLdgaUWYWTeTRn-h